rujan, 2008  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Rujan 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari-On/Off

Opis bloga

O psihologiji sexa, o sexu i psihologiji, te svakodnevnim psihološkim problemima sagledanim iz drugačije perspektive.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

subota, 20.09.2008.

Zašto padamo u depresije?

Mnogi članci govore o vanjskim uzrocima i posljedicama depresije, no rijetki spominju moć autosugestije i činjenicu da depresiju, kao i mnoge druge stvari u životu, sami iniciramo i na nju sami utječemo. Ponekad dođemo do točke kada postanemo svjesni da nam je potreban odmor, no nesvjesno se odlučimo na neki oblik depresije jer naša razmišljanja i osjećaji odu u ekstreme, te nismo u stanju kontrolirati svoja emotivna stanja i apsolutno u svakome trenutku razmišljati racionalno i imati objektivne poglede na okolinu. Autodestruktivne osobe to rade instinktivno, jer je njima i najmanja komplikacija u životu dovoljna da počnu o njoj razmišljati na subjektivan način, zbog čega su u većini slučajeva takve osobe veliki pesimisti, često pate od kroničnih bolesti, ovisnici su o porocima, a ponekad postanu ovisni i o adrenalinu i ostalim vanjskim podražajima, jer na neki način traže utjehu u njima i lakše im se "isključiti" ako znaju da ih očekuje neki vanjski podražaj, poput sexa ili treninga. Zbog toga su mnoge takve osobe vrlo često promiskuitetne, vole mijenjati partnere jer u njima traže emotivnu zaštitu, no kada se uzastopno razočaraju u svojim partnerima, povlače se u sebe, a ponekad i odustaju od tog aspekta svog života (neki privremeno, a neki trajno, dok u sebi priželjkuju da ih pronađe upravo onakva osoba kakvu su oduvijek željeli). Jedan od glavnih razloga zašto depresivne osobe nemaju uspjeha u ljubavi je taj što gotovo uvijek privuku jedan od dva navedena tipa ljudi: 1. one kojima je glavni cilj imati nekoga kome je lošije od njih samih pored sebe, jer to hrani njihovu emocionalnu prazninu i neispunjenost, te 2. one koji su još depresivniji, jer na taj način mogu podijeliti zajedničko nezadovoljstvo životom. Takve veze mogu dovesti do stvaranja vrlo jakih emocionalnih veza i prijateljstava, no prije ili kasnije će depresivci i u tome početi tražiti mane i na svog partnera gledati kao na "loš odabir". Naravno, postoje vrlo kratka depresivna stanja koja se pojavljuju kao rezultati loših situacija i događaja u našemu životu, a postoje i depresivna stanja koja znaju trajati mjesecima, pa čak i godinama, a da depresivna osoba uopće nije niti svjesna da pati od depresije, nego sebe smatra pojedincem savršeno upoznatim sa problemima današnjeg svijeta, te misli da zapravo čvrsto stoji nogama na zemlji. To može dovesti do djelomičnog ili potpunog gubitka povezanosti sa vanjskim svijetom, jer depresivna osoba zaboravlja uživati u svakodnevnim lijepim sitnicama koje život donosi, prijateljstva se slamaju, a depresivna osoba kasni za svima što se tiče donošenja nekih važnih, životnih odluka. Ponekad depresija može poprimiti tolike razmjere da osoba postane disfunkcionalna za sve svakodnevne aktivnosti, uključujući karijeru, hobije, pa čak i vlastitu higijenu. Jedino rješenje koje onda preostaje je uzimanje jednog velikog odmora, kako bi osoba mogla razmisliti o svemu i odlučiti u kojem smjeru želi krenuti dalje, konzultiranje sa lječnicima, psiholozima i psihijatrima, te uzimanje antidepresiva po potrebi, a neizbježna je i velika emocionalna potpora sa strane obitelji. No, jedno je sigurno - uz ponovnu moć autosugestije i snagom volje moguće je pobijediti sve, pa tako i depresiju, bez obzira na to u kojem se stadiju nalazite ili što vam se dogodilo, dok bi u svakome trenutku trebali imati na umu da ipak niste sami (unatoč tome što trenutno sve percipirate sasvim drugačije).

|Komentiraj 3| Printaj| #|















ponedjeljak, 08.09.2008.

Problemi i reakcije

Jedem puding i razmišljam o stvarima koje su mi se nedavno dogodile, te unatoč tome što se ne smatram sukrivcem, svijesna sam činjenice da me upravo tako vidi moja okolina. Svakoga puta kada se dogodi neki problem, bilo da se radi o silovanju, ubojstvu ili nečem trećem, uvijek se postavlja pitanje da li je možda napadač sam bio potaknut na takvu reakciju, jer svaku akciju slijedi reakcija, ili ju je izazvala žrtva. Svima nam je dobro poznato mišljenje da mnoge silovane žene izazovu silovanje, no što ako je napadač bio potaknut na takvo djelo sa strane nekih drugih utjecaja? Ako su ljudi u stanju fizički lančano djelovati po uzoru na već predstavljene šablone, da se tako izrazim, onda vjerujem da su u stanju lančano reagirati na mnoge probleme koji se pojave u njihovom životu. Jeste li ikada primijetili da ljudi ponekad rade upravo ono što su nekoliko sekundi vidjeli prije? Npr., šećete parkom sa svojim psom i u jednom trenutku odlučite sjesti na klupu i odmoriti se. Nekoliko minuta kasnije će još barem dvoje ljudi sjesti na obližnje klupe, ili možda čak zauzeti mjesto do Vas. Sličnu teoriju biste mogli provjeriti i kašljem... Zakašljite se na sav glas u prepunom vlaku i budite uvjereni da će u nekoliko narednih minuta netko "odgovoriti" na Vašu akciju. Baš zbog toga u životu radimo upravo ono što smo usvojili iz obiteljskog doma, iz društva i radne okoline, te koliko god današnje društvo bilo "uvrnuto" i izvan svih okvira normalnog življenja, skoro nitko neće negativno reagirati na "uobičajene, svakidašnje" probleme, jer uvijek bi moglo biti gore, pa zašto onda reagirati na zadirkivanje u školi ili mobbing na poslu? No, kao što sam već rekla, svaka akcija zahtijeva reakciju, pa si zamislite samo ovaj scenarij: Sedmogodišnji dječak u prvom razredu osnovne škole doživi prvo maltretiranje sa strane svojih kolega iz razreda, što je možda rezultat činjenice što on nosi naočale ili toga što njegov tata posjeduje tri vikendice na moru. Dječak počne odlaziti kod psihologa, što mu uveliko pomaže da prođe kroz to osnovnoškolsko obrazovanje, no nakon što je upisao srednju školu, maltretiranje se nastavlja iz sasvim desetih apstraktnih razloga. Dečko je u jednome trenutku odlučio uzeti razredne ispite, jer više nije mogao podnijeti pritisak, a imao je i podršku psihologa i roditelja. No, njegova okolina ga je doživjela kao lijenog klinca kojemu je jedini smisao u životu zajebavati se poput svih ostalih tinejđera sa jointom u jednoj, a pivom u drugoj ruci. I zato su ga profesori odlučili rušiti razred kako bi to balavo derište naučili pameti, a klinac je, potresen nerazumijevanjem sa strane svoje okoline već nekoliko puta pomišljao na samoubojstvo. Naravno, neću ovdje i tek tako završiti priču svog tužnog lika, samo zato što je u posljednje vrijeme veliki broj tinejđera pribjegao samoubojstvu kao krajnjem rješenju svih problema, no recimo da je dečko na kraju priče postao socijalni problem jer je odustao od škole, i jer nije imao toliko jak obrambeni mehanizam kao što se od njega očekivalo. Općenito, u školi i na poslu često vladaju odnosi tipa: "Tko jači, taj kvači.", te unatoč tome što se u školi to odvija na fizičkom, a na poslu na intelektualnom nivou, to vrlo često ima utjecaja na cjelokupno društvo. Pogledajte samo trenutno stanje hrvatske politike i činjenicu da u vladu polako ulaze individualci koji se skoro cijeloga života bave kriminalom, žive na marginama društva, uživaju veću slobodu i samim time nam nameću one primitivne odnose kroz koje smo prolazili (ili još uvijek prolazimo) u srednjoj školi. A mi, većina koja je svjesna sadašnje situacije, ne reagiramo, jer smo to uzeli pod nešto "normalno", i jer danas više nije u redu biti ispod ili iznad prosjeka, jer ste tada automatski na meti. S druge strane, željeli bismo se izboriti za sebe, no u isto smo vrijeme svjesni koliko je to opasno, pa puštamo "jače" da vladaju koliko god oni bili neafirmirani, a mi se nalazimo "u stanju pudinga" - pomaknemo se na svaki malo veći tresak, no unatoč svemu ostajemo na jednom mjestu i trpimo sve što nam oni serviraju. A sve samo zato jer psihološki lančano reagiramo po uzoru na druge, i jer skoro nitko nije u stanju preuzeti incijativu...

|Komentiraj 1| Printaj| #|















<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.